Pandemija i dugovanja diljem svijeta: Kako Covid-19 utječe na naplatu?

Svijet je bačen u krizu pandemije neviđenih razmjera i ne pati samo zdravlje ljudi – tvrtke i pojedinci ulaze u velike financijske poteškoće.

Unutar timova naplate potraživanja, najteže će biti pogođeni osoblje pozivnih centara i agenti na terenu, čiji će broj vjerojatno biti smanjen nakon što financijske posljedice uhvate zamah zbog globalnog zatvaranja. No, što to znači za naplatu u cjelini i postoji li staza kroz oluju koja s druge strane vodi do vedra neba?

Oluja prije oluje

Još od financijske krize 2008., koja je sama katalizirala dugove, širom svijeta su znatno porasla dugovanja kućanstava. Kućanstva u Velikoj Britaniji duguju rekordnih prosječnih 15.385 funti, dok u SAD-u ukupni dug iznosi 14.5 bilijuna dolara (1,5 bilijuna dolara više nego u 2008. godini). U međuvremenu, u ostatku Europe, čak i u ekonomski sigurnim zemljama poput Švicarske, dugovi kućanstava čine iznad 120% BDP-a.

Talijanski BDP pao je samo za 0,3% u posljednjem kvartalu prošle godine. Očekuje se da će dug kućanstava za dohodak doseći 58% do kraja 2020. godine, a cijene kuća nastavljaju padati, paralelno sa smanjenjem imovine i vrijednosti hipoteka. To sve bez da spominjemo glavni javni dug.

Problem ne postoji samo u zapadnom svijetu. Zapravo, u Aziji i na Bliskom Istoku dugovi su naglo skočili posljednjih godina. Na primjer, omjer duga i BDP-a kućanstava u Južnoj Koreji visok je i raste, a dug kućanstava trenutno iznosi oko 85% BDP-a zemlje. U međuvremenu se u regiji Azija-Pacifik očekuje povećanje duga u BDP-u od 5%, a kao rezultat očekuje se pad realnog BDP-a od 1,25%.

To je bilo prije zamaha pandemije, pa možemo samo nagađati o kaosu i zbrci koja će se dogoditi nakon što završi ozbiljna nestabilnost uzrokovana korona virusom. Ali vrijedi napraviti nekoliko edukativnih nagađanja o tome kakav bi utjecaj COVID-19 mogao imati na inače kompliciran sektor naplate potraživanja.

Što rade banke i tvrtke za naplatu potraživanja?

Banke i odjeli naplate trebaju početi gledati alternativne strategije za pomoć pogođenim klijentima, dok ova pandemija i dalje hara. Digitalna rješenja bit će glavni dio toga. Doista, za neke timove naplate koji su još uvijek zaglavili u konzervativnom svijetu Excel tablica, ovo bi mogao biti kao poziv za buđenje.

Međutim, tvrtke za naplatu trenutno u kratkom roku moraju balansirati sa postojećom pandemijom i sa strogim zahtjevima GDPR-a. To znači da, barem u zemljama koje su usklađene sa GDPR, osoblje koje se bavi osobnim podacima o klijentima možda neće moći raditi kod kuće. S obzirom na trenutnu situaciju, ovo očigledno predstavlja prilično značajan izazov u radu. Mnoge tvrtke za naplatu uvele su nove ocjene rizičnosti za klijente na koje utječe COVID-19, što dužnicima pruža malo prostora za disanje dok se njihovi pojedinačni slučajevi preispituju.

Čini se da su neke veće tvrtke manje pogođene, za Klaus-Anders Nysteen, CEO paneuropske firme za otkup dugovanja Hoist, koji navodi da velika većina njihovog osoblja (oko 90%) sada radi od kuće i ima pristup svim potrebnim sustavima. Doista je prikladno što je ova pandemija udarila upravo u vrijeme kad je većina procesa naplate dugovanja već digitalizirana, a mnoga se rješenja koriste i u cloud-u. To, barem u teoriji, znači da pristup fizičkim prostorijama nije nužno potreban.

Ipak, potrebno je poduzeti mjere i u narednim mjesecima trebati napraviti ustupke jer istinski utjecaj krize će se tek početi otkrivati. Pred nama je dug i težak put ne samo bankama, nego i globalnim vladama da usvoje i preuzmu svoj udio u podnošenju posljedica. Srećom, mnoge vlade diljem svijeta iz nužnosti poduzimaju neke jake afirmativne akcije.

Što rade vlade?

Većina zemalja najavila je mjere osiguravanja tekuće likvidnosti i to na način da se putem posebnih kreditnih linija osigura bankarskom sektoru novčana sredstva za osiguravanje tekuće likvidnosti poduzetnika, ali i stanovništva. Tako je primjerice Velike Britanije najavila paket kredita sa subvencioniranim kamatama iznosu od 330 mlrd. GBP ne samo tvrtkama, već i samozaposlenim pojedincima, te garanciju da će svi zaposleni primati 80% mjesečne plaće u slučaju da se naslute. zbog krize.

Postoje, međutim, oni koji taj potez vide samo kao flaster na slomljenoj nozi koji se ne može mjeriti sa stvarnom razinom krize. Zapravo bi zajmovi kratkoročno mogli pomoći tvrtkama, ali zajmovi ne nadoknađuju gubitke i samo će stvoriti veće glavobolje bankama i timovima za naplatu.

SAD su preuzele još izravniji pristup, pri čemu je Trumpova administracija bahato ponudila izravne isplate u iznosu od 1.000 USD za svako kućanstvo u zemlji. Ali to je daleko premalo za one koji su ostali bez posla i nebitno za sve ostale.

U Italiji je vlada obustavila plaćanja hipoteka kako bi pomogla ublažiti gospodarski udar na domaćinstva. Zajmodavci su ponudili i poček dugovanja za male tvrtke i obitelji. To je potez u sklopu šireg paketa oprosta duga za talijansko gospodarstvo, koji bi mogao spriječiti trenutnu krizu za banke, ali će imati dugoročne posljedice za naplatu potraživanja.

Je li olakšavanje duga rješenje?

 Učestali su pozivi da se olakša dugovanje u raznim sektorima, posebno za kućanstva s nižim prihodima. Istina je da, iako su uvedene mjere za kućanstva (na primjer, poček za hipoteke u Italiji), velika većina aktivnosti koje su poduzele vlade bile su za spas financijskih tržišta i poduzeća, ali bez ljudi ta tržišta ne mogu funkcionirati.

Najveća sjena bačena je na sektor najma, iako su mnogi vlasnici kuća širom Europe mogli dobiti hipoteku, najmoprimci nisu dobili tu privilegiju. Na primjer, u Velikoj Britaniji počeke za hipoteke su možda dobili najmodavci, ali bez obzira da li će sličnu gestu oni ponuditi svojim najmoprimcima ili ne.

U Velikoj Britaniji i Njemačkoj uvedena je potpuna zabrana deložacija, dok je u Španjolskoj utjecaj COVID-19 na ugovore o zakupu još složeniji. Situacija se razlikuje od zemlje do zemlje, ali sveukupno, osim ako vlade ne pokrenu mjere za najmoprimce i zaduženija domaćinstva, čini se da je virus u stanju potaknuti lančanu reakciju koja može završiti samo katastrofom.

Ekonomisti Gabriel Zucman i Emmanuel Saez predložili su shemu socijalnog osiguranja koja bi u suštini promijenila odgovornosti vlade, čineći ih ne samo zajmodavcima, već i krajnjim kupcima. Na primjer, ako bi potražnja za dionicama u jednoj industriji pala za 60% kao rezultat pandemije, vlada bi trebala kupiti 60% tog fonda.

To je, naravno, zanimljiv koncept koji bi ozbiljno donio korist malim i srednjim poduzećima, ali kao i svaka strategija za otplatu duga, ona samo može biti kratkoročna i imati će dugoročne posljedice.

Svaka strategija oslobađanja od duga može biti samo kratkoročna i imati će dugoročne posljedice.

Što nam donosi budućnost?

Za potrošače, utjecaj COVID-19 nije samo zastrašujuća perspektiva, već je trenutna stvarnost. Već vidimo kako se potrošači razbole ili izgube posao zbog zatvaranja radnog mjesta, što će naštetiti njihovim otplatama duga. To će imati dugoročni utjecaj na sektor naplate duga i malo je vjerojatno da će se poboljšati do kraja godine. Poznavanje trenutnih praktičnih opcija i pažljiva promišljanja oko pristupa oporavku važnije je sada nego ikad prije, a ove okolnosti mogu prevladavati još neko vrijeme.

 Trenutno živimo svakodnevnicu i ovo je u konačnici događaj bez presedana. No, snagom i fleksibilnošću suvremenog softvera za naplatu potraživanja, poput EXUS Financial Suite-a (EFS) i EXUS-ovih mogućnosti potpuno udaljenih isporuka, bar imamo na raspolaganju alate za navigaciju kroz ove oluje i za pojavljivanje s druge strane krize malo mudriji i više povezani.